Doručak na travi

Tridesetih godina prošlog stoljeća četrdesetgodišnjaci Elica i Viktor nalaze se na terasi Hotela Esplanade. Iako se ne poznaju povezuje ih prijateljstvo s pijanisticom Sašom s kojom bi trebali putovati na njen koncert. Saša otkazuje u zadnji čas i dvoje neznanaca, kako im ne bi propao planirani izlet, kreću u Viktorovom automobilu na jednodnevnu vožnju po Hrvatskom Zagorju.

Vozeći se kroz pitome zagorske brežuljke polako se upoznaju kroz razgovore o Eličinom propalom braku i davnoj ljubavi između Viktora i Saše. Pijuckajući kiselo vino u seoskim krčmama istražuju da li je ljubav uopće moguća i koji je trenutak ključan za prestanak neke veze.

Dolazi do kvara automobila i dok šeću prirodom, slikaju i odmaraju se, stvarnost počinje dobivati nadrealnu, poetsku dimenziju. Stvarni pejzaži pretvaraju se u motive slika poznatih slikara, od Eduarda Maneta do Krste Hegedušića i Vincenta Van Gogha, a stvarnost i imaginacija se prepliću.

Dok Elica slika, Viktor usne čudan san u kojem se motivi Manetove slike miješaju s likovima iz njihovih osobnih biografija. Među njima se rađa simpatija koja rezultira dvojbom: prespavati u Zagorju i realizirati vezu ili se popravljenim automobilom vratiti u Zagreb kao da se ništa nije dogodilo.